Implicitni i eksplicitni ateizam

Dijagram prikazuje odnose između slabog/jakog i implicitnog/eksplicitnog ateizma.
Eksplicitno jaki/pozitivni/tvrdi ateisti (**ljubičasta boja** **desno**) tvrde da je *"postoji bar jedan Bog"* netačna izjava.
Eksplicitno slabi/negativni/meki ateisti (**plava boja** **desno**) odbijaju ili izbjegavaju tvrdnju da bilo kakva božanstva postoje bez izričitog upotrebljavanja da je *"postoji bar jedno božanstvo"* netačna izjava.
Implicitno slabi/negativni ateisti (**plava boja** **lijevo**) bi sadržavalo osobe (poput male djece i nekih agnostika) koji ne vjeruju u božanstvo, ali nisu izričito odbacili ovakav pogled.
(Veličina dijagrama ne prikazuje relativan broj osoba unutar određene grupe.)

Implicitni i eksplicitni ateizam su termini koje je George H. Smith (1979) prvi put koristio za opis dvije vrste ateizma. "Implicitni ateizam" se definira kao "nedostatak teističkog vjerovanja bez svjesnog odbacivanja", dok se "eksplicitni ateizam" definira kao "nedostatak teističkog vjerovanja zbog svjesnog odbacivanja istog".^[1] Eksplicitni ateisti su razmislili o ideji boga i božanstava, te su odbacili bilo kakva vjerovanja da ona postoje. Implicitni ateisti nisu odbacili mogućnost da postoji bog, niti su proširili svoje shvatanje teme, iako ne održavaju vjerovanje u boga ili božanstva.

^ Smith, George H. (1979). Atheism: The Case Against God. Buffalo (New York): Prometheus. str. 13–18. ISBN 0-87975-124-X.

[smith-1] Smith, George H. (1979). Atheism: The Case Against God. Buffalo (New York): Prometheus. str. 13–18. ISBN 0-87975-124-X.

[1]